Svi srpski istoričari se slažu da Zećani nijesu učestvovali na kosovskom boju 1389.

Vijesti, 28. jun 2010.

---

PISMA UREDNIKU

Koga briga za istinu



Njegoš je u Gorskom vijencu, iz političkih razloga raspalio kosovsku mitomaniju u Crnoj Gori. Bilo bi zanimljivo da CEDEM jednom objavi istraživanje, koliko građana Crne Gore zna, bez dileme, da naši preci nijesu bili na kosovskom boju 1389. Vjerujem da 80% ne zna. U udžbenicima istorije, iz kojih uče crnogorska đeca, niđe se ne navodi da Balšići i naši preci nijesu bili na kosovskom boju. Prirodno, kod nas su se uvijek na časovima istorije, u školama, učile poluistine ili neistine, koga briga za istinu? Što će nam istina, kad je tu sveštenstvo SPC da nam objasni sve što treba da znamo o kosovskom boju. A sad činjenice.
Vladika Vasilije Petrović u svojoj knjizi Istorija o Černoj Gori, Moskva 1754. kaže da se Crnogorci nijesu borili ni na Marici 1371, a ni 1389. na Kosovu: "Baoša, kojega prije spomenuh, treći dan stiže na Kosovo poslije one bitke..."
Što zaključujemo? Vladika Vasilije u 18. vijeku, samim tim i Crnogorci, imaju jasnu svijest da nijesu učestvovali ni na Marici, ni na Kosovu.

Svi srpski istoričari, svi se slažu, da Balšići i Zećani (Zećani su preci Crnogoraca i Brđana i pola stare Hercegovine) nijesu učestvovali u kosovskoj bitci, evo nekih kazivanja:

Akademik SANU Rade Mihaljčić, Istorija srpskog naroda, Beograd 1994. kaže:
"Jedino je Đurađ Stracimirović Balšić bio tada na strani Turaka. Zbog toga je malo verovatno da je sudelovao u bici na Kosovu."

Akademik SANU Momčilo Spremić u knjizi Đurađ Branković i njegovo doba, Beograd 1994. kaže:
"Na primer, drugi Lazarev zet, Đurađ Stracimirović Balšić nije uopšte došao na Kosovo, i još se uz pomoć Turaka borio protiv bosanskog gospodara Tvrtka I, Lazarevog saveznika"

Dr Miladin Stevanović, Večernje Novosti, 25. 01. 2010. kaže:
"Vizantija, Bugarska, braća Dejanovići i Kraljević Marko sa bratom Andrijašom su bili u vazalnom odnosu sa Turcima i nisu imali snage, ni želje da se priključe knezu Lazaru. Oklevao je da se izjasni i Lazarev zet, zetski gospodar Đurđe Stracimirović Balšić, pošto izgleda da se još ranije odlučio za vazalni odnos prema Turcima. Tako su knezu Lazaru ostali samo bosanski kralj Tvrtko I i njegov zet Vuk Branković, gospodar kosovske oblasti."

Dr Željko Fajfrić, u knjizi Sveta loza kneza Lazara tvrdi:
"Isto tako nije tu bilo ni Đurđa Stracimirovića, a gde je on bio ostaje tajna."

Lazar Hrebeljanović, najmiliji svetac Amfilohijev ("Srbija je tijelo Lazarevo, a Kosovo glava Lazareva"), proglašen je od strane srpske crkve za sveca brzo poslije kosovske bitke, ali, u crkvenom kalendaru Crnojevića nema ga među svecima! Kneza Lazara Crnogorci krajem 15. vijeka nijesu poštovali kao svog sveca, pa je jasno - nikakva kosovska misao i takozvani kosovski zavjet, nijesu postojali u Crnoj Gori prije Gorskog vijenca. Ako zetska mtropolija, to jest crkva Crnojevića, nije poštovala kao svoje, svetitelje srpske crkve, neka čitaoci sami razmisle da li je naša crkva u doba Crnojevića pripadala srpskoj crkvi, ili je bila nezavisna.


Vuk Popović, Cetinje

http://www.vijesti.me/index.php?id=342024

Da li je Marko Miljanov pao pod Đilasov uticaj

Vijesti, 26., april 2010.

PISMA UREDNIKU


Čedo Marović je u “Vijestima” od 8. marta objavio odličan tekst o tobožnjem Nemanjinom gradu na ušću Ribnice u Moraču. Iznio je da su arheološka istraživanja dokazala da je ustvari riječ o turskoj tvrđavi, a ne o nekom gradu u kome je rođen Nemanja. Samo bih dopunio gospodina Marovića sa par činjenica.
Prema istorijskim izvorima, Nemanja je rođen ili u Ribnici, ili u Spužu. Kršten je po rimokatoličkom obredu, jer pravoslavlja tada nije bilo u Duklji/Zeti. Pravoslavlje tada nije uopšte imalo crkvenu organizaciju u Zeti, a Ohridska arhiepiskopija nije imala nadležnost nad Zetom. Na litiji koja je 27. februara 2010. održana kod Starog grada u Podgorici, govor je održao akademik SANU Rajko Petrov Nogo. Vatrenim mitomanskim govorom Nogo je, naravno u prisustvu i uz blagoslov Amfilohijev, negirao crnogorsko biće i samobitnost. To smo i navikli od SANU.
Između ostalog je rekao:
"Braćo Srbi, braćo Crnogorci, crnogorski Srbi, pa i vi koji mislite da to niste"... Pa još mitomanije: "...nama danas na Kosovu i Metohiji našoj početnoj, zavjetnoj zemlji". Pa se onda Nogo zabrinuo za nazive ulica u Podgorici i kaže: "Jesu li preimenovanjem Nemanjine obale u Bulevar svetog Petra Cetinjskog, namjerili da u nama dva naša sveca posvađaju"...
Kakve veze Nogo ima sa crnogorskom istorijom, da bi nam dijelio savjete što da činimo, to nije jasno. Na skupu pred ostacima turske tvrđave bilo je možda 1.000 ljudi. Još jednom im je mitomanija prikazana kao istorijska istina. Moramo napomenuti da je turska tvrđava u Podgorici dobila ime "Nemanjin grad" između dva svjetska rata, dakle poslije ulaska srpske vojske u Crnu Goru 1918. godine.
Vojvoda Marko Miljanov u djelu “Primjeri čojstva i junaštva”, u priči broj 43 kaže:
”Poslije jedanaes godina udari vezir na begove Zotovića i Alilagića, izagna i iz Zete i Podgorice. Kad su se njine vojske bile oko Podgorice, pogoniše se od Staroga Grada i Ribnice do Vezirova mosta. Vezir je gleda sa Staroga Grada kako beg Zotović igra konja između bojeva, ugoni ga u vezirovu vojsku, te mu i bije i siječe”...
Zašto Marko Miljanov kaže Stari Grad, a ne kaže Nemanjin grad? Imaju li objašnjenje SPC i SANU? Da vojvoda nije bio pao pod Đilasov uticaj? Takođe valja napomenuti da je Marko Miljanov pojam Srbin smatrao za vjerski termin, za njega je riječ Srbin značila isto onošto danas znači riječ - pravoslavac. Srbin i pravoslavac za Marka Miljanova su bili sinonimi.
To vidimo iz njegovog teksta “Prva pohara Kuča”:
"Neki od ostalije Kuča primiše mito od Turaka i izdadoše. Evo njihovije imena: Ljulja Palumbov, Turčin iz sela Ledina, Pale Lekin, Latinin iz sela Banjkana, Punan Dedin, Srbin iz sela Berove, Bećo Savićev, Srbin iz Lijeve Rijeke"...
Koliko znamo, nikad u istoriji u ovim selima koje Marko navodi, nijesu živjeli etnički Turci i Latini. Marko navodi vjersku pripadnost, jasno je iz citirane rečenice da za Marka Srbin nije narodnosni, već vjerski termin. On je to potvrdio i na drugi način. Marko Miljanov nikad svoj jezik nije nazvao srpskim, koliko je poznato piscu ovih redova.
I još jednu stvar da napomenemo, kao dokaz da je naziv Nemanjin grad uveden uz pomoć bajoneta karađorđevićke države. Vremešni Podgoričanin Gojko Martinović je gostovao prije neku godinu u TV emisiji “Insajder”, đe je izričito rekao da on i Starovarošani nikada nijesu tvrđavu nazivali Nemanjin grad, već su je zvali - Stari grad. Ko hoće da vjeruje da su mitovi istorijska istina, neka vjeruje. Ali, treba pitati i nadležne u Ministarstvu prosvjete, da li su oni za to da se u udžbenike unese istorijska istina, ili im je draži kompromis sa SPC i SANU? Pristaje li Ministarstvo prosvjete da se činjenice ne objavljuju u udžbenicima?


Vuk Popović, Cetinje

Njegoševo "Objavljenije" kojim proglašava Petra I za sveca, 18/30 oktobar 1834. godine

Njegoševo "Objavlenije" kojim proglašava Petra I za sveca, 18/30 oktobar 1834. godine