PISMA UREDNIKU
Čedo Marović je u “Vijestima” od 8. marta objavio odličan tekst o tobožnjem Nemanjinom gradu na ušću Ribnice u Moraču. Iznio je da su arheološka istraživanja dokazala da je ustvari riječ o turskoj tvrđavi, a ne o nekom gradu u kome je rođen Nemanja. Samo bih dopunio gospodina Marovića sa par činjenica.
Prema istorijskim izvorima, Nemanja je rođen ili u Ribnici, ili u Spužu. Kršten je po rimokatoličkom obredu, jer pravoslavlja tada nije bilo u Duklji/Zeti. Pravoslavlje tada nije uopšte imalo crkvenu organizaciju u Zeti, a Ohridska arhiepiskopija nije imala nadležnost nad Zetom. Na litiji koja je 27. februara 2010. održana kod Starog grada u Podgorici, govor je održao akademik SANU Rajko Petrov Nogo. Vatrenim mitomanskim govorom Nogo je, naravno u prisustvu i uz blagoslov Amfilohijev, negirao crnogorsko biće i samobitnost. To smo i navikli od SANU.
Između ostalog je rekao:
"Braćo Srbi, braćo Crnogorci, crnogorski Srbi, pa i vi koji mislite da to niste"... Pa još mitomanije: "...nama danas na Kosovu i Metohiji našoj početnoj, zavjetnoj zemlji". Pa se onda Nogo zabrinuo za nazive ulica u Podgorici i kaže: "Jesu li preimenovanjem Nemanjine obale u Bulevar svetog Petra Cetinjskog, namjerili da u nama dva naša sveca posvađaju"...
Kakve veze Nogo ima sa crnogorskom istorijom, da bi nam dijelio savjete što da činimo, to nije jasno. Na skupu pred ostacima turske tvrđave bilo je možda 1.000 ljudi. Još jednom im je mitomanija prikazana kao istorijska istina. Moramo napomenuti da je turska tvrđava u Podgorici dobila ime "Nemanjin grad" između dva svjetska rata, dakle poslije ulaska srpske vojske u Crnu Goru 1918. godine.
Vojvoda Marko Miljanov u djelu “Primjeri čojstva i junaštva”, u priči broj 43 kaže:
”Poslije jedanaes godina udari vezir na begove Zotovića i Alilagića, izagna i iz Zete i Podgorice. Kad su se njine vojske bile oko Podgorice, pogoniše se od Staroga Grada i Ribnice do Vezirova mosta. Vezir je gleda sa Staroga Grada kako beg Zotović igra konja između bojeva, ugoni ga u vezirovu vojsku, te mu i bije i siječe”...
Zašto Marko Miljanov kaže Stari Grad, a ne kaže Nemanjin grad? Imaju li objašnjenje SPC i SANU? Da vojvoda nije bio pao pod Đilasov uticaj? Takođe valja napomenuti da je Marko Miljanov pojam Srbin smatrao za vjerski termin, za njega je riječ Srbin značila isto onošto danas znači riječ - pravoslavac. Srbin i pravoslavac za Marka Miljanova su bili sinonimi.
To vidimo iz njegovog teksta “Prva pohara Kuča”:
"Neki od ostalije Kuča primiše mito od Turaka i izdadoše. Evo njihovije imena: Ljulja Palumbov, Turčin iz sela Ledina, Pale Lekin, Latinin iz sela Banjkana, Punan Dedin, Srbin iz sela Berove, Bećo Savićev, Srbin iz Lijeve Rijeke"...
Koliko znamo, nikad u istoriji u ovim selima koje Marko navodi, nijesu živjeli etnički Turci i Latini. Marko navodi vjersku pripadnost, jasno je iz citirane rečenice da za Marka Srbin nije narodnosni, već vjerski termin. On je to potvrdio i na drugi način. Marko Miljanov nikad svoj jezik nije nazvao srpskim, koliko je poznato piscu ovih redova.
I još jednu stvar da napomenemo, kao dokaz da je naziv Nemanjin grad uveden uz pomoć bajoneta karađorđevićke države. Vremešni Podgoričanin Gojko Martinović je gostovao prije neku godinu u TV emisiji “Insajder”, đe je izričito rekao da on i Starovarošani nikada nijesu tvrđavu nazivali Nemanjin grad, već su je zvali - Stari grad. Ko hoće da vjeruje da su mitovi istorijska istina, neka vjeruje. Ali, treba pitati i nadležne u Ministarstvu prosvjete, da li su oni za to da se u udžbenike unese istorijska istina, ili im je draži kompromis sa SPC i SANU? Pristaje li Ministarstvo prosvjete da se činjenice ne objavljuju u udžbenicima?
Vuk Popović, Cetinje
Čedo Marović je u “Vijestima” od 8. marta objavio odličan tekst o tobožnjem Nemanjinom gradu na ušću Ribnice u Moraču. Iznio je da su arheološka istraživanja dokazala da je ustvari riječ o turskoj tvrđavi, a ne o nekom gradu u kome je rođen Nemanja. Samo bih dopunio gospodina Marovića sa par činjenica.
Prema istorijskim izvorima, Nemanja je rođen ili u Ribnici, ili u Spužu. Kršten je po rimokatoličkom obredu, jer pravoslavlja tada nije bilo u Duklji/Zeti. Pravoslavlje tada nije uopšte imalo crkvenu organizaciju u Zeti, a Ohridska arhiepiskopija nije imala nadležnost nad Zetom. Na litiji koja je 27. februara 2010. održana kod Starog grada u Podgorici, govor je održao akademik SANU Rajko Petrov Nogo. Vatrenim mitomanskim govorom Nogo je, naravno u prisustvu i uz blagoslov Amfilohijev, negirao crnogorsko biće i samobitnost. To smo i navikli od SANU.
Između ostalog je rekao:
"Braćo Srbi, braćo Crnogorci, crnogorski Srbi, pa i vi koji mislite da to niste"... Pa još mitomanije: "...nama danas na Kosovu i Metohiji našoj početnoj, zavjetnoj zemlji". Pa se onda Nogo zabrinuo za nazive ulica u Podgorici i kaže: "Jesu li preimenovanjem Nemanjine obale u Bulevar svetog Petra Cetinjskog, namjerili da u nama dva naša sveca posvađaju"...
Kakve veze Nogo ima sa crnogorskom istorijom, da bi nam dijelio savjete što da činimo, to nije jasno. Na skupu pred ostacima turske tvrđave bilo je možda 1.000 ljudi. Još jednom im je mitomanija prikazana kao istorijska istina. Moramo napomenuti da je turska tvrđava u Podgorici dobila ime "Nemanjin grad" između dva svjetska rata, dakle poslije ulaska srpske vojske u Crnu Goru 1918. godine.
Vojvoda Marko Miljanov u djelu “Primjeri čojstva i junaštva”, u priči broj 43 kaže:
”Poslije jedanaes godina udari vezir na begove Zotovića i Alilagića, izagna i iz Zete i Podgorice. Kad su se njine vojske bile oko Podgorice, pogoniše se od Staroga Grada i Ribnice do Vezirova mosta. Vezir je gleda sa Staroga Grada kako beg Zotović igra konja između bojeva, ugoni ga u vezirovu vojsku, te mu i bije i siječe”...
Zašto Marko Miljanov kaže Stari Grad, a ne kaže Nemanjin grad? Imaju li objašnjenje SPC i SANU? Da vojvoda nije bio pao pod Đilasov uticaj? Takođe valja napomenuti da je Marko Miljanov pojam Srbin smatrao za vjerski termin, za njega je riječ Srbin značila isto onošto danas znači riječ - pravoslavac. Srbin i pravoslavac za Marka Miljanova su bili sinonimi.
To vidimo iz njegovog teksta “Prva pohara Kuča”:
"Neki od ostalije Kuča primiše mito od Turaka i izdadoše. Evo njihovije imena: Ljulja Palumbov, Turčin iz sela Ledina, Pale Lekin, Latinin iz sela Banjkana, Punan Dedin, Srbin iz sela Berove, Bećo Savićev, Srbin iz Lijeve Rijeke"...
Koliko znamo, nikad u istoriji u ovim selima koje Marko navodi, nijesu živjeli etnički Turci i Latini. Marko navodi vjersku pripadnost, jasno je iz citirane rečenice da za Marka Srbin nije narodnosni, već vjerski termin. On je to potvrdio i na drugi način. Marko Miljanov nikad svoj jezik nije nazvao srpskim, koliko je poznato piscu ovih redova.
I još jednu stvar da napomenemo, kao dokaz da je naziv Nemanjin grad uveden uz pomoć bajoneta karađorđevićke države. Vremešni Podgoričanin Gojko Martinović je gostovao prije neku godinu u TV emisiji “Insajder”, đe je izričito rekao da on i Starovarošani nikada nijesu tvrđavu nazivali Nemanjin grad, već su je zvali - Stari grad. Ko hoće da vjeruje da su mitovi istorijska istina, neka vjeruje. Ali, treba pitati i nadležne u Ministarstvu prosvjete, da li su oni za to da se u udžbenike unese istorijska istina, ili im je draži kompromis sa SPC i SANU? Pristaje li Ministarstvo prosvjete da se činjenice ne objavljuju u udžbenicima?
Vuk Popović, Cetinje
Нема коментара:
Постави коментар